|
Dragan Ambrozic
Techno
Njegova osobina bila je obezlicenost (odsustvo ljudskog glasa) i insistriranje
na repetitivnosti (koja je stvarala hipnoticki ugodjaj). Potpuna plasticnost
golog elektronskog ritma kombinovana sa raznim audio ukrasima, takodje
elektronskog porekla. I tu negde pocinje rave culture, sto je novo poglavlje,
vezano za ilegalne zabave po napustenim stovaristima, itd., e da bi se izbeglo
placanje raznoraznih poreza drzavi, napravio nov vid zabave i avanture, a
bogami ponesto i uvaljalo. Techno je nerazdvojni deo rave kulture zato sto je
odlika techno zvucnih komada da moraju da potraju i da je oblik plesa i zabave
koji diktiraju vezan za dugo trajanje (cela noc i jutro posle), a blagi
hipnoticki ugodjaj iliti trans koji stvara i odrzava smesa repetitivnog,
pulsirajuceg elektronskog ritma i raznih svetlosnih efekata (stroboskopi i
laseri kao opsta mesta) pogodna je podloga za bezbrizno mrdanje do zore. Zato
toliko i volite techno. Bezbrizni ste za vreme, a i posle samog dogadjaja.
Naravno, techno kao techno nije mogao i nece moci sam da beskonacno dugo drzi
na okupu svu saroliku dance scenu sveta, ali za trenutak je pomogao da se
fokusira paznja na rastuci fenomen planetarne dance kulture devedesetih godina,
a preko raveova je definitvno promenio opste shvatanje zabave kod mladih. Licno
mi se strahoviti svidja ovaj trenutni pomak ka house/reggae/funk fuziji u dance
muzici, ali techno je techno i kao zanr ce opstati za mnogaja leta.
Autor inace tvrdi da nikad nece ljudsko uho zaboraviti drazi melodije i pesme
sa jakim refrenom, te da nema opasnosti za klasicnu pop i rock muziku. Potreba
za pesmom je duboko usadjena i to mnogo dublje nego sto jedan techno freak zeli
sebi da prizna. Celi navodni sukob izmedju muzike na elektricnim gitarama i
techna je potpuno izmisljen. Odnosno nema ga. A nema ga, jer se radi o dva
potpuno razlicita koncepta zabave, koji imaju tako drasticno razlicit smisao,
da ih ne vredi ni porediti, a kamoli suprotstavljati.
Zasto se onda tako cesto ljudi sami od sebe dele na one koji se loze na techno
i one koji ga odbacuju, da ne kazem osudjuju? Zato sto postoji velika
generacijska razlika koja ne dopusta starijima da techno prihvate kao muzicki
oblik koji je podloga za odredjenu vrstu zabave. Najvise me nervira sto se
obicno i ne radi o nekim starim obozavaocima rock'n'roll muzike (njih i tako
bas briga), nego o mladjim ljudima koji su do juce bili tzv. alternativna rock
scena ovog grada. Samo to je neka druga i pomalo tuzna prica...
|