|
Laurent Garnier u Beogradu, June 13, 1996
by Dragan Ambrozic
Garnier je radio tamo do dvadeset do sedam to jutro, a onda je nasao
vremena da dobronamerno posavetuje tehnicara oko rasporeda i
poboljsanja monitora u Platou,
a u kolima mi je doslovce rekao da je publika bila fantasticna - "sta
god da sam radio, oni su odgovarali na to." Pa skoro da jeste tako bilo.
"Retko srecem tako nesto," kazao je covek, a posle sam cuo da nas je
jos u Budimpesti svrstao u intervjuima u omiljenu publiku uz London.
Inace pojeo sam nokte i prste cekajuci ga u intercontinentalu do 11pm.
Znao sam da su krenuli kolima iz Budimpeste u 2pm. Kako i zasto su stigli
tek tad nisam siguran - jedino znam da je Voja Nesic (HMK Budapest)
vozio pod temperaturom 38. Doduse, ja bih onda brze dovezao, a ne sporije
(da umem da vozim). Ukratko stizu oni mirno u 11 uvece a ja dogovorio sa
b92 live set od 10. Srecom da se moglo odloziti do 12 (hvala
Gordanu i sreci). Pre toga
smo stigli samo malo da obidjemo X-Ind,
da malo (bukvalno) omirisu atmosferu. Danny je ostao tamo i posle mi je
Mark Wee rekao da je
pre nego sto je uzeo da radi pitao "Hmmm, so this is mainly techno crowd,
eh?" i izvadio neku plocu Public Enemy. A na ulici smo stali kod gepeka
kola gde je nastupio onaj zanimlivi momenat koji mi se par puta desio kao
organizatoru, da me covek koji JESTE zvezda i koga postujem i zbog njegove
umetnosti i zbog toga kakav je covek, pita - a sta da sviram? Mislim,
bukvalno nije mogao da se odluci sta da ponese na b92 iz ona tri sanduka
vinila. Onda je rekao "is deep house popular here?," i ja sam znao da ce
biti dobro vece, bar za mene. Na 92 nista zanimljivo za skupljace traceva,
osim da se jedan beogradski DJ setio da uradi ono sto bi svaki u svetu
uradio da sretne Garniera - dao mu svoju kasetu za miksevima koje je skoro
radio. Bese to Boza Podunavac.
Cim smo se vratili oko jedan do X-Ind,
gde je Danny trazio zamenu, Laurent je otisao da radi ostavljajuci sve TV
ekipe bez intervjua - prvo zbog Dannyja, drugo zato sto covek voli da radi.
Inace smo bili dogovorili interni pre-party u kaficu Guli u Skadarliji bas
da bi neki obican svet mogao malo da ga vidi i poprica i da bi se par
intervjua lezerno odradilo od 8 do 10. Intervju koji je
Kalicanin trebalo
da radi cak je zakazan u Sezam Kafeu. Trac - odlucujucu pomoc u zakazivanju
istog dala je jbkgb. Ko kaaze da ona ne voli techno. Od kad se popeo gore,
naravno nisam znao sta misli, ali sam osetio kao i svi drugi. Za razliku
od budimpestanske publike, koja je po Garnieru - neprijatna i ne zna nista
- svi su agresivni, muskarci su nabildovani i sa zlatnim lancima, a zene
polugole, ali sve u istom stilu, kao da ih je neko stancovao. Loze se samo
na techno i srodne zvuke. Mozda je tako u klubu E-play gde je bio, ali u
X-ind je sigurno bilo bolje, po njegovim recima - mnogo raznolikog zanimljivo
odevenog sveta koji je dobro podneo sva ludila kojima ga je izlozio. Bas
tako - covek tvrdi da je bio tako dobro raspolozen u toj publici da nije
hteo da je nipodastava i da podilazi publici, vec je uzeo da divlja, da se
prepusti osecanjima do kraja, da on uziva. Naravno da je pazio na sta
publika kako reaguje i vracao se kad bi nekud odlutao, ali svesno je
eksperimentisao (i on je u jednom monetu izvadio neku plocu Public Enemy -
neka zaraza, sta li? - ali kaze da se uplasio kakao ce ljudi to shvatiti pa
je to odlozio za drugi put). Dve ili tri ploce nije mogao da smiksuje zbog
slabog monitoringa, pa nam je posle objasnio kako da ga sredimo. Ukratko -
svesno je hteo da mesa sve muzike, to je njegova ideja,da se ne robuje
stilovima, nego da se SLUSA, a na kraju me je pitao kako da sredimo da
iduci put svira sedam sati. Kaze - to bi bilo optimalno.
|